UNUO kulinarski dvoboji četvrtkom

Udruga UNUO je nedavno pokrenula crowdfunding za prvo europsko izdanje svojeg gastro natjecanja za osobe s invaliditetom Amorova žlica, a sredstva nastavljaju prikupljati i na vlastitoj adventskoj kućici na Europskom trgu.

Obići ju možete svaki dan, no posebno je dinamično četvrtkom, kada se tamo odvijaju kulinarski dvoboji. UNUO ekipa tada malo odmara, a kuhaču u ruke uzimaju gostujuće zvijezde.

Na posljednjem smo dvoboju tamo zatekli Igora Tomljenovića, vlasnika poznatog zagrebačkog bistroa Lari & Penati, te Marija Kolonića Pytzeka, zagrebačkog DJ-a i suosnivača cijenjenog glazbenog labela Burek, čije ime otkriva da je Mario ujedno i gastro entuzijast.

 „Akciji sam se priključio na poziv Antonija Žuže. Odmah sam rekao da nema frke. Uvijek mi je drago pomoći, a, s druge strane, veliki mi je izazov kuhati na otvorenom i za ovako veliki broj ljudi. Možda sam još samo jednom prije kuhao u ovako velikim količinama“, rekao nam je Pytzek, koji je spremao Chile Colorado tacose.

Akcija vrijedna hvale

„Imam tremu, stresno je kuhati u vanjskim uvjetima. No obožavam kuhanje i dobro mi je krenulo“, nastavio je sjeckajući rotkvice i dodajući kako je jelo koje sprema tradicionalno meksičko jelo.

„To je zapravo kuhana govedina koja se sprema u tri vrste meksičkih čilija. Nju stavimo u tacose, a onda gore još dodajemo luk, rotkvicu, salsu s habanero paprikom, salakis sir za osvježenje i korijander“, objasnio nam je DJ.

Kaže kako je oduševljen idejom o Amorovoj žlici i UNUO adventskom kućicom.

„Nadam se da će ekipa otići na put po Europi i sretno se vratiti“, govori.

Dvoboj kojeg smo obišli bio je treći od pet koji su u planu do kraja adventa.

„Ova su se događanja pokazala kao super uspješna. Ljudi rado zastaju, čuju našu priču, a svi uključeni su sretni i zadovoljni. Osjeti se pozitivna energija“, kaže nam Vedran Habel, spritus movens udruge UNUO i njezin predsjednik.

Radionice s malima i velikima

Osim što na kućici poslužuju hranu i pića, Vedran i svi uključeni u rad ovog malog pogona kad god mogu i educiraju ljude te ih – u najmanju ruku – potiču na razmišljanje o inkluziji osoba s invaliditetom.

„Imali smo, primjerice, i radionice s djecom. Brojni su nas posjetili. Dolazili su nam djeca i mladi u dobi od devet do 23 godine. Te aktivnosti, u kojima direktno radimo s grupama, većinom imamo po danu, dok smo navečer posvećeni posjetiteljima kućice“, priča Vedran.

A kućica često posluži i kao praktični rad za brojne uključene u rad udruge UNUO. Jedan od najvažnijih ciljeva udruge je educirati osobe s invaliditetom za poslove koji su vezani uz razne vidove ugostiteljstva, te ih tako osposobiti za tržište rada.

I Amorova žlica je svojevrsni produžetak tog cilja. Već je održano nekoliko lokalnih izdanja natjecanja, a u planu je napraviti specijalizirani kombi koji će biti pokretna kuhinja, putovati po europskim gradovima i raditi natjecanja.

„Na kućici smo radili rižota, kolače, učili o servisu hrane… Prenosimo znanja kako bi naši korisnici lakše došli na tržište rada i tamo bili konkurentni“, priča Vedran.

Sretne priče korisnika

Na kućici trenutno rade Robert i Marina, koji su osobe s invaliditetom, a u pomoć im uskaču Vedran i još jedna kolegica. Imaju i volontere koji su također često na raspolaganju i rado se uključuju u rad kućice.

„Jedan od volontera je David, koji je devet mjeseci bio na edukaciji u udruzi i posljednjih nekoliko mjeseci radi u jednoj firmi. Otvorili smo vrata njegove budućnosti. Jako je zadovoljan, dobiva plaću, krenuo je u život. To je i poanta onoga što radimo“, priča Vedran, pa nastavlja:

„Svaka od priča s kojima se susrećemo je velika priča. David, recimo, nikada nije dobio priliku raditi. Unatoč tome što je spretan, brz, jak, što ima veliku volju za napretkom. No nikad nije dobio priliku. A trebalo ga je samo malo usmjeriti. Reći mu kad da stane, da ne srlja, da promotri gdje su početak, sredina i kraj“, govori voditelj udruge.

Ponosan je što je David uspio i jako mu je drago što i uz novi posao tu i tamo dođe raditi i na kućicu.

„Njegova je priča sretna i lijepa. No ima i puno teških priča. Po meni, njih ne treba isticati. Svatko ima svoj teret, breme, i to ne treba dodatno naglašavati. Ono što je važno je da brojni sada žive lakše i sretnije. I na nama je da što više priča nosi taj predznak“, smatra Vedran.

Statistika na strani uspjeha

Ističe kako je 80 do 90 posto ljudi koji su prolazili kroz edukacije u UNUO-u, a koje su trajale šest mjeseci ili dulje, danas zaposleno.

„Takvih je bilo oko 50, a sveukupno je kroz udrugu prošlo oko tisuću ljudi koji su sudjelovali na kraćim edukacijama“, govori.

Udruga je, zahvaljujući tim statistikama koje su puno više od brojki, ali i projektu Amorova žlica, nedavno bila na prijemu kod pape Franje.

„To je bio iznimno važan događaj. Bila osoba vjernik ili ne, to je nešto što te ispuni. Jedna druga dimenzija priznanja za ono što radiš. Znak da si dobio maksimalno poštovanje kojeg možeš dobiti kao čovjek“, kaže.

„To svakome našem natjecatelju govori da je vrijedan i dostojan da bude punopravni dio društva. Više od toga nikome od nas ni ne treba“, zaključuje Habel.