Donosimo vam izvještaj izrađen u sklopu Innoclusion projekta, koji kroz kvalitativni pristup – intervjue i fokus grupe – donosi uvid u stvarna iskustva korisnika i pružatelja socijalnih usluga u Hrvatskoj i Njemačkoj. Za razliku od “hladnih” statistika, ovaj izvještaj pokazuje kako globalni i društveno alarmantni trendovi izravno utječu u svakodnevnom životu starijih osoba, osoba s teškoćama, kao i stručnjaka i organizacija koje im pružaju podršku.
Demografske promjene društva
Suočavamo se s iznimni starenjem društva. Starenje populacije nije samo demografski podatak, već realnost koju korisnici i pružatelji skrbi žive svaki dan. Sve je više starijih koji žive sami i suočavaju se s izolacijom i rizikom od siromaštva. Hrvatska, kao i druge europske države, bilježi rast samačkih kućanstava, osobito među starijom populacijom. Starije osobe najčešće žive same u ruralnim i otočnim područjima, koja su na više načina deprivirana i isključena.
Istodobno, raste potencijal tzv. silver economy – tržišta proizvoda i usluga usmjerenih na starije osobe. Međutim, kako naglašavaju sudionici, taj potencijal još uvijek nije dovoljno prepoznat niti u Hrvatskoj niti u Njemačkoj, što znači da propuštamo šansu za inovacije koje bi koristile i korisnicima i društvu
Ekonomski pritisci i nesigurnost korisnika
Razgovori s korisnicima otkrivaju da sve više ljudi osjeća pritisak siromaštva i nesigurnosti – od starijih na rubu egzistencije, do osoba s invaliditetom koje se bore s dodatnim troškovima, marginalizacijom. Prema posljednjim podacima, u Hrvatskoj svaka četvrta osoba živi na rubu siromaštva. Osim stvarnih korisnika u sferi socijalne skrbi, pružatelji ističu kako rast cijena, troškova i ograničeno javno financiranje ugrožavaju njihovu održivost i mogućnost pružanja kvalitetne usluge.
Ljudi koji skrbe – premalo ih je i preopterećeni su
Jedna od najalarmantnijih poruka iz fokus grupa jest da se sustav oslanja na premalo ljudi i treći sektor. Stručnjaci govore o niskim plaćama, preopterećenosti, nedostatnoj kvaliteti i osjećaju da društvo njihov rad ne prepoznaje dovoljno. U društvu vlada određena stereotipna negativna slika ove profesije. Mnogi mladi se ne odlučuju za ovaj poziv, dok oni koji rade riskiraju sagorijevanje. Korisnici pak naglašavaju koliko im znači osobni kontakt i empatija – nešto što nikakva tehnologija ne može zamijeniti.
Digitalizacija: most ili prepreka?
Digitalna rješenja u zdravstvu i socijalnim uslugama sve su prisutnija, no iskustva korisnika pokazuju da ona često nisu prilagođena starijima i osobama s teškoćama. Mnogi se osjećaju isključeno zbog nedostatka digitalnih vještina, interneta, struje. Time bi digitalizacija mogla povećati (ako već nije) društvenu nejednakost!
Istovremeno, stručnjaci vide priliku – kroz edukacije i razvoj jednostavnijih, pristupačnijih alata moguće je smanjiti digitalni jaz i povećati sigurnost korisnika. Zaključujemo da se digitalizacija može koristiti kao alat, no ne kao krajnje rješenje.
Usamljenost, stigma i potreba za uključenošću
Posebno snažno iz intervjua odjekuje iskustvo usamljenosti korisnika. Stariji koji žive sami često kažu da im nedostaje ne samo praktična pomoć, nego i ljudski kontakt. Osobe s invaliditetom govore o stigmi i nerazumijevanju. Pružatelji skrbi naglašavaju da društvo i dalje ne cijeni dovoljno važnost socijalnih usluga i da je potrebna šira kampanja za promjenu percepcije.
Zaključak: Vrijeme je za akciju
Izvještaj Innoclusion projekta jasno pokazuje da ovi trendovi nisu apstraktni – oni se žive svaki dan, na individualnoj i organizacijskoj razini. Ako želimo održiv sustav socijalnih usluga, moramo:
- ulagati u ljude koji skrbe,
- razvijati digitalne alate dostupna svima,
- prepoznati potencijal silver economy,
- poticati međugeneracijsku solidarnost i destigmatizaciju.
EN